blog NIT

VAŠ VODIČ ZA PAMETNE ODLUKE

blog NIT - VAŠ VODIČ ZA PAMETNE ODLUKE

Voda – činjenice

VODA ZA PIĆE – DRAGOCJENA TEKUĆINA KOJA ŽIVOT ZNAČI

tekst preuzet sa http://www.impexs.hr/cinjenice.php

Kako do zdrave i čiste vode? Ako ste iz Hrvatske ako ste iz Srbije ili Bosne images 5

 

 

Nečistoće koje voda najčešće sadrži mogu nas odvesti u preranu smrt.

Već nam je u osnovnoj školi rečeno da voda sačinjava oko 70 % našeg tijela, te da nijedan život na zemlji ne može opstati bez te dragocjene tekućine. Stoga je za pretpostaviti, da bi svi trebali cijeniti posebnu ulogu koju ona ima u održavanju zdravlja i života.

Očigledno nije tako.

Samo se nekolicina ljudi trudi osigurati čistu vodu za piće, oslobođenu anorganskih minerala, kemijskih otrova i drugih štetnih onečišćenja.

Većina je ljudi voljna piti vodu iz slavine s bilo kakvim nečistoćama… a vodovodi postaju sve zagađeniji zbog industrije, poljoprivrednog otpada, olovnih cijevi, te zbog natrijevog fluorida, klora i drugih kemijskih primjesa koje se dodaju vodi u tim vodovodima.

Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i drugi neprirodni napitci. Činjenica je, da samo nekolicina ljudi opskrbljuje svoje tijelo sa H2O koji je tako neophodan životu i zdravlju.

Iako većina zna što je H2O još iz osnovne škole, možda je vrijeme da se ponovno podsjetimo na osnovnu – nepobitnu činjenicu – da je oko 70% tijela sačinjeno od vode. Uporaba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bi osigurali zdravlje. Prije negoli ovu činjenicu uzmemo za gotovo, trebali bi shvatiti da voda sačinjava više od dvije trećine tijela, što je osobito važno za njegovo funkcioniranje. No, pokušajmo se pitati:

Što voda čini našem tijelu?

Kakve nečistoće sadrži voda za piće?

Kakve veze imaju te nečistoće s našim zdravljem?

Kako doći do čiste vode?

Čak i sažet odgovor na prvo pitanje trebao bi Vas zadiviti zbog nevjerojatno raznolike učinkovitosti vode na tijelo. Ako će Vas se dojmiti mnogobrojne prednosti vode, na jednak način mogla bi zbuniti rasprostranjenost štetnih učinaka koje mogu imati nečistoće iz vode. Zapamtite, naše tijelo može dobiti čistu vodu iz samo tri izvora:

1) svježeg, sirovog voća i povrća

2) svježe iscijeđenog soka od sirovog voća i povrća

3) destilirane vode

Kako voda djeluje na naš organizam?

Uz kisik, voda je jedan od najvažnijih elementa na zemlji za održavanje života. Za sve što tijelo čini, potrebna mu je voda.

Pokušajte samo na kratko prijeći jezikom po usnoj šupljini. Zamislite kakav bi to bio osjećaj bez sline (vode).

Voda je osnovni sastojak u svim tjelesnim tekućinama, uključujući krvnu zalihu, limfe, slinu, izlučevine iz žlijezda, tekućinu leđne moždine. Voda sačinjava 92% krvi, blizu 98% crijevnih, želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače i sline.

Različitosti funkcija vitalnog elementa – vode:

* pomaže probavljanju hrane
* održava ispravnu tjelesnu temperaturu
* daje plućima vlagu koju trebamo za disanje
* služi za oblikovanje i funkcioniranje 100 milijardi tjelesnih stanica.

Kada stanice organizma čeznu za vodom, postaju vrlo žedne, suhe i osjetljivije na napade virusa. Voda održava hranjive tvari našeg tijela u otopini i služi kao prijenosni medij do stanica. Isto tako, ona drži otpadne tvari u otopljenom stanju, te pomaže pri njihovom eliminiranju iz tijela. Taj otpad dolazi iz stanica, crijeva, krvotoka, limfnog sustava, svakog organa, mišića, kosti, i vezivnog tkiva u tijelu.

Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela.

Ali loša voda – sa anorganskim mineralima, kemijskim i drugim zagađenjima – može onečistiti, začepiti i ovapneniti svaki dio tijela.

U svojoj knjizi “Voda može potkopati vaše zdravlje” dr. Norman W. Walker nabraja što voda i njezine nečistoće čine tijelu.

Za početak, sve što jedete ili pijete odlazi u želudac, a nakon toga u 6 do 7,5 m dugačko tanko crijevo, objašnjava dr. Walker. Od tuda hrana može ići u dva pravca: ona koja se može asimilirati prenosi se u jetru za distribuciju po ostatku organizma, a većina onog što ne može biti iskorišteno odlazi kao otpad u veće, debelo crijevo.

No, dr. Walker dalje navodi “Tekućine prolaze brzo kroz mikroskopski sitne krvne žile u stijenkama tankog crijeva” tako da “štogod tekućina sadržavala u koloidnom obliku odlazi ravno u jetru“. Definirao je koloid kao “svaka supstanca u najfinijem obliku u kojoj su čestice tako sitne da u mjeru od 1 cm stane 20 – 50 milijuna čestica”. To uključuje anorganske minerale, od kojih je najčešći kalcij (vapnenac). Kad ta tekućina dohvati jetru, piše, “ona je potpuno oslobođena i očišćena od svega što je prije bilo njezinim sastavnim dijelom, izuzev kisika i vodika koji zajedno čine molekule vode.

Čistu vodu čine samo kisik i vodik, ništa drugo, i to je jedina vrsta vode koju krv i limfe mogu koristiti za svoj rad… Razni minerali i kemijski elementi koji su bili prisutni u vodi kada je stigla u jetru, odijeljeni su procesom raščlanjivanja ili su pušteni u krvotok ili su spremljeni kao rezervni materijal.

Zila Kalcijev karbonat (vapnenac) iz vode za piće dovodi do očvršćenja i začepljenja arterija. To je potpuno isti anorganski sastojak koji se može naći na stijenkama posude nakon što je voda isparila. Kalcij iz vaše pitke vode većinski je sastojak ljepila i cementa. U spiljama formira stalaktite … kap po kap. Isto tako, taloži se i u vašim venama.

“Kakav učinak imaju minerali iz vode na naše zdravlje?

Koji je zbirni učinak sakupljanja tih mineralnih naslaga u tijelu? Dr. Walker piše: ako osoba pije jednu litru vode dnevno to iznosi 25.550 litara vode koja prolazi tijelom kroz 70-godišnji životni vijek. Ako nije destilirana, Dr. Walker procjenjuje da će ta količina vode (25.550 litara) sadržavati i 90-136 kg. kamenca – anorganskog kalcija (vapna), magnezija i drugih mineralnih naslaga – koje tijelo ne može iskoristiti. Nadalje, većina tih anorganskih minerala sakupljat će se u vodi tijela, krvi i limfnom sustavu da bi kasnije bili eliminirani kroz kanale za izlučivanje (izmet, mokraća). No, neki od tih 90-136 kg. kamenca ostat će u tijelu, uzrokujući ukočenost zglobova, otvrdnuće arterija, bubrežni kamenac, žučni kamenac, začepljenje (blokada) arterija, mikroskopskih kapilara i drugih prolaza kroz koje protječe tekućina po cijelom tijelu.

Od životne je važnosti shvatiti razliku između organskih i anorganskih minerala.

Voda teče kroz ili na površini zemlje sakupljajući anorganske (ne žive) minerale iz zemlje i stijena kroz koje prolazi. To nisu minerali koje ljudi ili životinje mogu koristiti. Samo biljke imaju sposobnost pretvaranja anorganskih minerala iz zemlje u životno važne organske minerale koje možemo koristiti u prehrani. Iz istog razloga, ne možemo probavljati minerale jedući finu zemlju ili kamenčiće iz vrta. Moramo dopustiti biljkama da preko svog korijenja, iz tla, preuzmu te anorganske minerale i pretvore ih procesom fotosinteze u organske minerale koje možemo iskoristiti. Anorganski minerali iz zemlje apsorbiraju se u površinskoj vodi, pa ne možemo imati koristi od njih više nego bi imali jedući kamenje s tla.

Zbog toga što ti anorganski minerali ne mogu biti apsorbirani u stanične stijenke kao hrana, oni bivaju distribuirani bilo gdje po tijelu, uzrokujući artritis u zglobovima, bubrežni kamenac, žućni kamenac, ovapnjenje i blokiranje arterija i sl. Ilustrativan način viđenja tih mineralnih naslaga jest, da ulijete vodu iz slavine u lonac. Stavite lonac s vodom na sunce i pustite da ishlapi, ili ako ste u žurbi, zakuhajte ju. Bilo kako, kad voda ispari, pronaći ćete čvrst sloj mineralnih naslaga istaloženih na stranicama i dnu lonca. To je ista vrsta naslaga koja ostaje u vašim arterijama i ostatku vašeg tijela.

Paul Bragg, jedan od ranih pionira zdrave hrane, naglašava zabludu medicinske profesije koja kaže da je otvrdnuće arterija poznato kao “arterioskleroza” rezultat starosti. Otvrdnuće i blokiranje arterija, kaže on, uzrokovano je trošenjem anorganskih minerala iz vode, uz kuhinjsku sol, zasićene masti (kolesterol) i kiseline iz prehrane bazirane na mesu… a ne kao rezultat starosti. (Kao dokaz te tvrdnje, liječnik u bolnici Johns Hopkins otkriva da Bragg u dobi od 95 g. ima arterije dvadesetogodišnjaka).

Bragg dodaje “Ako pobliže pogledamo arterije, možemo vidjeti da kalcijev karbonat i njegove sličnosti obrubljuju te “cijevi” i čine ih lomljivim – što je početak ovapnjenja tijela”, a voda koja sadrži minerale glavni je krivac tih naslaga.

Bragg naglašava da je trošenje ispravne količine destilirane vode pravi način za ispiranje kolesterola i mineralnih naslaga iz arterija i drugih dijelova tijela. “Zapamtite, voda je sredstvo za ispiranje.” Ako se želite uvjeriti u djelotvornost vode u ispiranju minerala pogledajte korito neke rijeke… npr. Grand Canyon. Najtvrđi kamen na svijetu postepeno postaje nagrižen i ispire se vodom (erozija).

Destilirana voda pomaže čišćenju anorganskih mineralnih naslaga iz tijela, ali ne ispire organske minerale koje tijelo može iskoristiti. Objasnimo ovu različitost. Dr. Walker napominje da se živući, organski minerali apsorbiraju u stanične stijenke kao hrana. Piše, “Nemoguće je zamisliti da destilirana voda odvaja minerale koji su postali sastavnim dijelom stanica i tkiva organizma. Destilirana voda sakuplja samo one minerale koji su odbačeni iz stanica, minerale koje je prirodna voda izvorno sakupila u svom dodiru sa zemljom i stijenama. Minerali koji su odbačeni iz stanica tijela nemaju nikakvu konstruktivnu vrijednost.

Kad osoba ima arteriosklerozu, doktori često preporučuju by pass kirurgiju, “balon” kirurgiju ili neku drugu skupu metodu za nadomjestak, čišćenje ili zaobilaženje veće blokade arterija koja je uzrokovala probleme.

Obojica, Bragg i Dr. Walker ističu nedostatak tog pristupa. Dr. Walker podsjeća da je najveća arterija u tijelu aorta svega 2,5 cm u promjeru, dok su velika većina krvnih žila mikroskopski male kapilare. “Sićušne kapilare u našem tijelu čine mrežu koja bi, kad bi je raširili po zemlji, prekrila područje od oko 60,700 ara. To je oko 5,853 m2. Da se sve te sićušne kapilare smjeste jedna do druge činile bi mikroskopski sićušnu cijev dugu oko 96,5 km. Dr. Walker upozorava da bi se, ukoliko su arterije začepljene, trebali zabrinuti za cijelih 96,5 km, ne samo za nekoliko centimetara koji bi ponovo trebali biti prohodni by pass kirurškim zahvatom.

Najveću štetu od anorganskih minerala, soli i kolesterola trpe najmanje kapilare, kapilare mozga. Bragg kaže, “otiđite u bolnicu ili neko drugo mjesto za rehabilitaciju, i svojim ćete očima vidjeti ljude koji više ne mogu razumno misliti. Mnogi od njih ne mogu prepoznati niti vlastitu djecu , rođake… nijedna tehnika ovoga svijeta ne može povratiti život ljudskom mozgu koji se pretvorio u okaminu”.

Drugi vrlo fini prolaz lako začepljiv od nečistoća iz vode je vezivno tkivo koje povezuje, podupire i štiti vitalne organe, krvne žile, živce i mišiće. Dr. Walker kaže, to vezivno tkivo formira vanjski omotač mozga, membranu leđne moždine, rožnjaču oka, upleteno je i u metabolizam stanica. Procjenjuje nadalje, kad bi se fine membrane koje formiraju ta vezivna tkiva u ljudskom tijelu odvojile i smjestile jedna do druge, pokrile bi površinu nekoliko hektara.

„Svaki dio i čestica vezivnog tkiva blisko je upletena u filtriranje vode. Nečistoće koje cirkuliraju kroz vodeni sustav i krv, nepoželjnici su koji začepljuju mikroskopski fine mrežice filtrirajuće membrane… vidljive u začepljenoj i proširenoj veni, koronarnom začepljenju koji uzrokuje srčani napad i sl.“ Uz anorganske minerale u vodi, dr. Walker okrivljuje i druge nečistoće za zaustavljanje prolaza u vezivnom tkivu uključujući rafiniranu hranu kao bijelo brašno, šećer, sol, hranu od škroba i prerađene ugljikohidrate koji nisu topivi u vodi.

Kako se voda prenosi kroz tijelo?

Tekućine se prenose procesom osmoze, gdje god su potrebne u tijelu, kroz mikroskopske kapilarne žilice stijenki krvnih žila. “Osmoza je” objašnjava dr. Walker “prolaz za tekućine, zgusnute otopine i pare kroz polupropusne membrane ili kožu”. Upozorava da pri konzumiranju veće količine vode koja sadrži anorganske minerale “osmotski pritisak kroz vezivno tkivo vidljivo slabi, uzrokujući zakrčenje funkcija i aktivnosti u području gdje se javlja. Smetnja osmotskom pritisku može biti uzrokovana mineralima iz vode ili pretjeranom potrošnjom soli, škrobne i zašećerene hrane”.

Ta važna funkcija prijenosa tekućina kroz tijelo rukovođena je endokrinom žlijezdom, žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem. Dr. Walker skreće pozornost na hipotalamus – malu žlijezdu u blizini moždanog centra kao “cara među žlijezdama endokrinog sustava.” Hipotalamus kontrolira protok vode, drži tjelesne tekućine u ravnoteži, te odlučuje kad se trebamo ponovo opskrbiti vodom ili kad ju trebamo eliminirati. Kad neki organ, membrane sluznica ili stanice u tijelu trebaju vodu, to je djelo hipotalamusa koji šalje poruku “Žedan sam.” Hipotalamus također djeluje kao tjelesni termostat, tako kad nam je vruće, živčani impulsi pošalju podražaj na otvaranje pora kože što omogućuje znojenje, kako bi se navlažilo i rashladilo tijelo te mu postalo ugodnije. Za hladnog vremena ti živčani impulsi preko hipotalamusa djeluju na zatvaranje nekih od tih pora, podižu toplinski faktor u krvnoj cirkulaciji koji dozvoljava tijelu da generira i zadrži svoju temperaturu.

Govoreći o živčanim impulsima Dr. Walker dodaje da ti živci sadrže neprekidan protok cerebrospinalne tekućine, koja je 92% voda. Tako možete vidjeti djelotvornost cijelokupnog živčanog sustava i sustava žlijezda koje ovise o kvaliteti vode koju konzumiramo. Ustvari, Dr. Walker piše “Premalo se govori o milijunima ljudi koji trpe neizrecivu patnju ili doživljavaju preuranjenu smrt zbog začepljenja vena i arterija, bez da njihova smrt bude dijagnosticirana kao rezultat akumuliranja prekomjernih doza anorganskog kalcija za vrijeme života ” iz vode za piće.

Klor i fluor – otrovi označeni kao “sigurne” kemikalije

Dvije kemikalije koje se, uobičajeno, dodaju u vodovode su klor i natrijev fluorid. Dr. Walker upozorava da je otrovan klor u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije negoli je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima. Bragg primjećuje, ako je klor u vodi za piće “dostatan za proizvodnju odvratnog mirisa i dovoljno ga ima da može ući u crijevni trakt, može uništiti korisne bakterije, te nas užasno uskratiti za važne vitamine koje one čine za nas“.

U svojoj knjizi “Šokantna istina o vodi” Bragg navodi da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta. Knjiga citira Dr. Herberta Schwartza kao dokaz, “Klor je tako opasan da bi trebao biti zabranjen”.

Braggova knjiga naziva fluor “jednim od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek”. Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće od 1.2 čestice na milijun. Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid. Navodeći dokumente Petera Graya “Gorka istina o fluoridaciji”, Bragg kaže da se porijeklo dodavanja natrijevog fluorida u vodovode javlja 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da pronađu upotrebljivost za veliku količinu natrijevog fluorida – otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija. Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid spriječava kvarenje zuba. Bragg navodi da svaka inteligentnija osoba zna kako je kvarenje zubi uzrokovano “siromašnom prehranom, posebno korištenjem rafiniranog bijelog šećera” prije negoli nedostatkom fluora u vodi kojom se opskrbljujete.

A sada riječ, dvije o “nesigurnim” kemikalijama

Do sada smo samo diskutirali o anorganskom kalciju, kloru i natrijevom fluoridu. To su tri od općenito, najčešćih nečistoća u vodi za piće, koje jedan prosječan Amerikanac “smije” konzumirati svaki dan, osim ako se on ili ona ne potrude koristiti destiliranu vodu. Ne bi trebalo biti utješno saznanje da većina zdravstvenih djelatnika smatra ta tri kontaminanta “sigurnim” iako ima još mnogo drugih zagađivača koji su rizičniji, ali su manje zastupljeni u vodovodima.

Ravnajući se prema navodima iz Braggsove knjige, ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša – EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.

U izdanju od 2. lipnja The New York Times izvještava “Više od jedan od pet Amerikanaca nesvjesno, iz neznanja pije vodu iz slavine zagađenu fekalijama, radijacijom i drugim kontaminacijama… Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi…”

Izdanje U.S. News & World Report od 29. srpnja 1991. g. iznosi sljedeće statistike:

Usprkos prihvaćanju Zakona o pitkoj vodi iz 1974. jedan od šest Amerikanaca (40 milijuna ljudi) nastavlja piti vodu koja sadrži povišenu razinu olova, teških metala koji mogu naškoditi kvocijentu inteligencije i koncentraciji kod djece. Jedno od šestero djece ispod 6 godina starosti ima povišenu razinu olova u krvi.

U rano ljeto polovica vodenih puteva u američkom žitnom pojasu protkana je s nezdravim količinama pesticida.

U četvrtini svih privatnih bunara u Iowi, Kansasu, Minnesoti, Nebraski i Južnoj Dakoti pronađeno je da su kontaminirani pretjeranim razinama nitrata koji su bili označeni kao kancerogeni kod životinja. Magazin označava trenutno istraživanje učinaka nitrata kod ljudi kao “uznemirujuće i nepotpuno” pa su rekli, “znanstvenici su uvjereni, u svakom slučaju, da nitrati u velikim dozama mogu značiti opasnost za bebe… 1986.g. jedno je dojenče u Južnoj Dakoti umrlo nakon hranjenja, po receptu, vodom iz privatnog bunara koji je imao previsoku razinu nitrata”.

EPA procjenjuje da, više od 17 milijuna Amerikanaca može biti ugroženo povećanom razinom radona (emanacija radija), radioaktivnog plina koji prodire u izvornu vodu u najvećim razinama u New Jerseyu, New Englandu i zapadnoj Mountaini. Prethodna studija je pronašla da voda za piće s radonom može podvostručiti rizik od raka mekog tkiva.

Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradske vode koriste filtre i dezificijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor, a neki su dovoljno maleni da prođu kroz filtar. Klorirana i filtrirana voda u američkom gradiću Carrolltonu, 1987. g. bila je zaražena je parazitima otpornim na klor što je dovelo do oboljenja 13000 stanovnika. Istraživači iz Montreala pronašli su trećinu svih gastrointestinalnih (želučano crijevnih) bolesti uzrokovanih vodom za piće.

Iako 70% Amerikanaca pije kloriranu vodu “njezina je sigurnost na duži period nepouzdana” navodi studija Nacionalnog instituta za rak čija su istraživanja pronašla da “klorirana voda za piće može podvostručiti rizik od raka mokraćnog mjehura, koji napada oko 40000 ljudi godišnje”. Znanstvenici su također otkrili da klor utječe na organske minerale u vodi, tako se npr. raspadom lišća proizvode stotine kemijskih nusproizvoda, uključujući kloroform.

Studija iz 1987. godine, rađena na uzorku od tisuću odlagališta opasanog otpada, otkrila je da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode. Naše zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice. Kongresna istraživanja su pronašla da oko 10% nacionalnih podzemnih spremnika za gorivo (od ukupno 1.4 milijuna) propušta.

U.S. News & World Report nadalje upozorava “Ustanoviti rizik po zdravlje od pojedinih kemikalija je teško, a procjeniti učinke kombiniranja dvije ili više kemikalije je čak i teže. Pri reguliranju propisa o vodi za piće službenici su pazili na rizik od svakog pojedinog kontaminanta. No zapravo, istraživanje pokazuje da su neke kemikalije puno opasnije po život kad se zajedno pomješaju…”

Što je s drugim napitcima?

Ako vam sve to čini vodu iz slavine nemilom, nemojte misliti da su bezalkoholna pića bilo što bolja. U knjizi “Voda može potkopati vaše zdravlje” Dr. Walker je uključio poglavlje od 12 stranica detaljima o rizičnoj listi zaslađivača, boja, umjetnih aroma, kemikalija korištenih za “stvaranje mjehurića” i sličnih koji sačinjavaju kolu i druge umjetne napitke popularne jednako kod odraslih kao i kod djece. On upozorava da su te kemikalije mnogo opasnije od anorganskih minerala u vodi iz slavine.

Npr.:

Pojedine boje anilina obično su navedene kao sastavni dio „umjetnog bojanja“ uključujući Amaranth (crveno), Bordeaux (smeđe), Orange (narančasto) i Ponceau (grimizno). Dr. Walker piše da su te boje izvedene iz spajanja nitrogena i benzena, a benzen se dobiva iz destilata ugljena. „Benzen se koristi kao motorno gorivo, kao otapalo za smolu i gumu, pa i kao sastavni dio obojenih napitaka. Kao kemijski sastojak te su boje štetne, jer povrijeđuju živčani sustav i cerebrospinalnu tekućinu“.

Karamela, sastavni dio u bezalkoholnim pićima, dobivena je kombinacijom šećera, melase ili glukoze s amonijakom i grijanjem na više od 176 stupnjeva. Dr. Walker navodi “Korištenje karamele utječe na izbacivanje krvi iz ravnoteže, što uzrokuje srčane probleme koji su intenzivirani kod nazočnosti amonijaka. Kad se koristi u pretjeranoj količini može prouzročiti mentalnu ili druge tegobe osobito kod djece.”

“Šećer” piše on, “je jedan od najštetnijih sastojaka koji se koristi u proizvodnji bezalkoholnih pića… Šećer uzrokuje iritaciju i slabljenje membrane sluznice u tijelu, a iz zubi, kosti i krvi krade veliki postotak njihovih minerala. Upalne bolesti dišnih i probavnih organa rezultirane su korištenjem bijelog i smeđeg šećera.” Druge bolesti uzrokovane ili pogoršane korištenjem šećera uključuju upalu slijepog crijeva, diabetes, rak i dječju paralizu, bolne ukočenosti uzrokovane upalom sive tvari u leđnoj moždini.

Dr. Walker sažima svoje argumente protiv tih umjetnih, kemijski opterećenih napitaka pitanjem “Da je na naljepnici naznačeno – OTROV – da li biste to kupili?” Opisuje definiciju otrova kao: “Svaki posrednik koji, uveden u organizam može kemijski proizvesti štetne ili smrtonosne učinke; onaj koji boji ili uništava čistoću; vrši otrovno djelovanje; kvari.

U kratkom poglavlju o alkoholu Dr. Walker navodi da je to jedina supstanca koja može proći kroz stijenke želuca direktno u krvotok i mozak. To ima neposredne i dugoročno loše učinke na mozak, oči i ravnotežu. “Od svih napitaka koje je najbolje napustiti, alkoholni napitci su broj JEDAN” piše on.

Ustanovili smo da tijelo mora imati vodu za funkcioniranje. No kad analiziramo sastojke i učinke od tri najčešća pića – vode iz slavine, bezalkoholnih pića i alkohola – to je dovoljno da ubije našu žeđ. Preostaju pitanja:

Iz kojih izvora možemo dobiti vodu? Koliko vode trebamo?

Bragg piše da ljudsko tijelo “gubi oko 3,3 litre vode dnevno znojenjem, disanjem, mokrenjem i pražnjenjem crijeva.” Dr. Walker piše da bi osoba trebala izbaciti oko 3,8 litara tekućine dnevno u tim funkcijama. Očito, ako izbacujemo 3,3-3,8 l vode dnevno, moramo nadomjestiti tu vodu kako bismo izbjegli dehidraciju i zadržali naše tjelesne tekućine u ravnoteži. Zbog navedenog, dr. Walker preporučuje piti najmanje pola do jedne litre parom destilirane vode dnevno, “plus što je moguće više svježe iscijeđenog soka od sirovog voća i povrća”, te jesti hranu većinom sastavljenu od sirovog voća i povrća.

“U njihovom prirodnom sirovom stanju, povrće i voće, orašasti plodovi i sjemenke za čovjeka, žitarice i sijeno za životinje, sastavljeni su od 60-95% od vode. To je čista destilirana voda. Dr. Walker objašnjava “Prerađene žitarice sadrže samo 7-13% vode. Prosječno, voda sadržana u kruhu iznosi samo 35-40%… Većina dehidriranih ljudi su oni koji žive na masivnoj kvantiteti prerađenih žitarica, kruha i mesa pijući vrlo malo vode osim, možda, u kavi, čaju ili bezalkoholnim pićima”. Hrana u svom prirodnom stanju (svježa) sadrži visoki postotak čiste, prirodne destilirane vode, jer uzima oko 57 l vode za rast vegetacije od oko 30 grama. Kad nije dostupna dovoljna količina destilirane vode, tjelesne potrebe možete nadoknaditi jedući svježe, sirovo voće i povrće.

Za razliku od štetnih anorganskih minerala u vodi, organski minerali u sirovom voću i povrću mogu biti iskorišteni kao tjelesna hrana. Dr. Walker naglašava brz način snabdjevanja naših stanica hranom koju trebaju – svježe iscijeđenim sokom od sirovog voća i povrća.

Koja vrsta vode je dostupna?

“Izbor je jasan” od Dr. Allen E. Banika nudi dobro objašnjenje o mnogim različitostima dostupne vode. Na primjer:

Neobrađena voda “je voda koja nije bila ugrožena niti na jedan način.” Može sadržavati anorganske minerale, kemikalije – uzročnike raka – bačene u rijeke, može biti gusto nastanjena milijunima virusa i bakterija”.

Klorirana voda “ubija većinu klica i virusa, ali može također ubiti stanice u našem tijelu” zabilježio je.

Prokuhana voda ubija bakterije u svježoj vodi, ako se kuha najmanje 20 minuta. Ali, Dr. Banik upozorava “mrtva tijela bakterija” unose se u naše tijelo kad pijemo prokuhanu vodu. Ta mrtva tijela “čine plodno tlo za brzo širenje klica koje se već nalaze u vodi”. Prokuhavanjem vode ne otklanjaju se nikakvi anorganski minerali ili kemikalije.

Mineralna voda iz određenog izvora navodno ima medicinske kvalitete. Razlog za te tzv. “medicinske učinke” jest taj što tijelo pokušava odbaciti višak minerala koji ga napadaju unoseći strane naslage. Ustrajavanje na toj vrsti vode može biti škodljivo – on piše.

Filtrirana voda može odstraniti klor, privremeno ukloniti neka kruta tijela i mnoge sintetičke kemikalije, ali “ne postoji filtar koji može spriječiti bakterije ili viruse prolasku kroz njihove fine mrežice. Svaka pora i najfinijeg filtra je dovoljno velika za prolaz milijuna mikroba. Osim toga, trulež se skuplja na dnu svakog filtra. To stvara izvrsno tlo za množenje bakterija. Nakon par dana korištenja filtra, filtrirana voda često sadrži više klica bolesti nego voda koja prolazi kroz filtar”.

Deionizirana voda djelotvorno otklanja minerale, ali njezin smolast talog postaje “podloga za množenje bakterija, pirogenika i virusa… Štoviše, deionizacija ne otklanja sintetičke kemikalije kao herbicide, pesticide, insekticide ili industrijska otapala” piše dr. Banik.

Suprotna osmoza otklanja visoki postotak raspadnutih krutih tijela jednako dobro kao druge kontaminante, a kao novi rezultat često se približava čistoći destilirane vode. No, čistoća varira i uvjetovana je o korištenoj opremi kao i filtrima, a njezina efikasnost se smanjuje duljinom korištenja. Ponekad drastično!

Kišnica je bila prirodno destilirana uz pomoć sunčeve topline. No, postala je zagađena “padanjem kroz zrak ispunjen bakterijama, prašinom, dimom, kemikalijama, blatom i mineralima. S vremenom, kad kišnica dođe do zemlje zasićena s truleži, prljavštinom i kemikalijama i njezina boja postaje žućkasto bijela”. Snijeg je čak i prljaviji.

Što je destilirana voda?

Destilacija je prirodni postupak pročišćavanja vode. Kad sunce zagrije vodu, uzrokuje isparavanje… (primjer destilacije na veliko). Para se diže s površine vode, ostavljajući iza sebe sve nečistoće, te se u gornjoj atmosferi hladi pri temperaturi zraka, pretvarajući se u kapljice tj. mjenjajući paru iz plina u tekućinu kad nastaje voda, led ili snijeg. Da atmosfera nije zagađena, svaka kapljica kiše ili snijega bila bi čisti H2O.

Proizvodnja destilirane vode za piće je ljudski pokušaj kopiranja prirodnog oblika pročišćavanja vode. Kao sa isparavanjem u prirodi, destilacija zapravo izdvaja vodu (u oblik pare) iz težih materijala i njezinih nečistoća. Druge vrste obrada vode pokušavaju odstraniti kontaminate iz vode, a ne vodu iz kontaminata.

Slijedeći eksperti preporučuju destiliranu vodu u svojim knjigama:

„Voda može potkopati vaše zdravlje“ – Dr. Norman W. Walker

Dr. Walker posvećuje izuzetnu pažnju opisu onoga što voda čini u našem tijelu i zbog čega bismo trebali piti destiliranu vodu. Objašnjava kako anorganski minerali i druga onečišćenja u vodi uništavaju tijelo. Knjiga objašnjava kako organi, žlijezde i probavni sustav funkcioniraju (s detaljnim skicama) te kako voda koju pijemo utječe na njih. Dr. Walker ukazuje na mnoge ljude koje su snašle „neizrecive patnje i prerana smrt zbog začepljenja vena i arterija“ uzrokovanih vodom koju piju.

„Šokantna istina o vodi“ – Paul i Patricia Bragg

Ova knjiga govori o prirodnoj ironiji da bez vode „čovjek jedva može opstati 72 sata prije nego li padne u komatozno stanje. S druge strane sama voda u raznim oblicima je glavna supstanca koja dovodi do krajnjeg starenja čovjeka“. Braggsovi govore kako voda djeluje u tijelu i prikazuju kako minerali i ostale nečistoće iz vode pretvaraju naše tijelo u kamen s ovapnjenjem arterija, ukočenošću zglobova, bubrežnim i žućnim kamencima itd. Paul Bragg koji je doživio 95.g. piše: „zapamtite, mladi smo koliko su mlade i naše arterije“.

„Izbor je jasan“ – Dr. Allen E. Banik

Dr. Banik opisuje 9 vrsta vode i govori zašto bismo trebali piti samo destiliranu vodu. Onečišćenja u vodi uzrokuju artritis, ovapnjenje arterija, bubrežni kamenac, katarakt, glaukom, dijabetes, gubitak sluha, gojaznost i emfisemu. Navodi dvoje ljudi koji su se riješili ozbiljnih zdravstvenih problema zahvaljujući destiliranoj vodi. U dobi od 17 godina Dr. Brownu Landonu bilo je dano svega 3 mjeseca života zbog srčane bolesti. Okrenuo se destiliranoj vodi i živio do 98.godine. Landonov pacijent kapetan Diamond bio je prikovan u postelju zbog artritisa i ovapnjenja arterija u 70-oj godini života, ali je poživio do 120. godine na destiliranoj vodi.

Kako do zdrave i čiste vode? Ako ste iz Hrvatske ako ste iz Srbije ili Bosne images 5